LJUBAV – II

 

Pripremio: don Damjan Raguž

 

            Četvrtak, 26. siječnja 2012.

 

Sijenkijević u svom romanu Quo Vadis opisuje kako je jednom sv.Petar u Rimu, katakombama propovijedao. Tu se među kršćanima našao jedan poganski plemić Vincije. On je postavio Petru pitanje: „Starče, Grčka je donijela svijetu mudrost, Rim moć, a što vi kršćani donosite svijetu?“ „ljubav“ – odgovorio je Petar. Ali kada Krist govori u evanđelju „Tko ljubi oca i majku, sina i kćer više nego mene, nije mene dostojan.“, to ne znači da on ugrožava našu ljubav, on nas samo upozorava kako nikoga na ovom svijetu ne možemo ljubiti kao neko božanstvo, jer ako nekoga ljubimo kao boga ta ljubav neće dugo izdržati jer ćemo brzo otkriti da onaj drugi nije nikakvo božanstvo, nego nesavršeni čovjek. Japanci štuju svoga cara kao neko božanstvo ali on živi u gotovo potpunoj izolaciji. Kada bi mu se svi mogli u svako doba približiti vidjeli bi kako je on slab, nesavršen čovjek. Dakle, drugoga moramo ljubiti ne kao Boga nego radi Boga, ali ta ljubav će nadvladati sve krize samo onda ako ljubimo Boga koji je postao čovjek u Isusu Kristu da bi ljubeći svakog čovjeka ljubili Boga. Dok se je ova zemaljska ljubav hranila ljubavlju prema Bogu, ona je imala snage nadvladati sve krize. Netko je rekao kako nema ljepšeg prizora nego vidjeti kako muž i žena skupa mole, tu se skupa živi“. Pa kao Krist od nas traži kako moramo njega ljubiti više nego oca i majku, sina ili kći onda to može od nas tražiti samo Bog jer nikakva zemaljska ljubav ne smije ograničiti našu ljubav prema Bogu. Nijedna osoba na ovom svijetu ne može biti zadnji cilj i smisao našeg života nego samo Bog.

Radio je u jednim svojim vijestima javio kako je neki mladić ugušio svoju djevojku jer nije htjela izvršiti abortus. Ako se ljubav ne hrani Božjom ljubavlju onda su mogući najstrašniji zločini. Dijete je roditeljima darovano i oni moraju biti radosni zbog tolikog dara. Roditeljska ljubav daje sigurnost djetetu. Ona prevladava sve nesavršenosti voljenoga, zato neželjena djeca proživljavaju najtežu tragediju.

Jedan američki glumac odlazeći iz svoje rodne kuće sa sobom uzeo samo pločicu na kojoj je pisalo „dobro nam došao“ – taj natpis izvor je njegove životne radosti, jer je svjedočio kako su ga roditelji prihvatili s ljubavlju.

Molimo da bude što više ljubavi u našim obiteljima.